Skandal koji je potresao Zagreb: Bivši potpredsednik Sabora pre 28 godina uzeo tekst Gordana Mihića i predstavio ga kao svoj
Kulturna javnost širom regiona u šoku je nakon otkrića nezapamćenog pozorišnog skandala u Hrvatskoj. Punih 28 godina predstava "Pljuska", koja se s velikim uspehom igrala u zagrebačkom Satiričnom kazalištu "Kerempuh", vođena je kao autorsko delo bivšeg potpredsednika Hrvatskog sabora Nenada Stazića. Ipak, istina je konačno ugledala svetlost dana: reč je o gotovo preslikanom kultnom delu "Siroti mali hrčki", čiji je pravi autor jedan od najvećih srpskih i jugoslovenskih dramskih pisaca i scenarista - pokojni Gordan Mihić.
Slučajno otkriće
Da nije bilo nedavne premijere predstave "Samci" u zagrebačkom pozorištu "Gavela", ova višedecenijska obmana možda nikada ne bi bila otkrivena. Komad "Samci", koji su po jednočinkama Gordana Mihića postavili doajen glumišta Bogdan Diklić i rediteljka Nina Kleflin, probudio je sumnju kod pozorišnih stručnjaka. Novinar i kritičar zagrebačkog Jutarnjeg lista Tomislav Čadež prvi je primetio frapantne sličnosti i javno postavio pitanje autorstva predstave "Pljuska", koja se u "Kerempuhu" igra još od septembra 1998. godine.
- Radnja sliči Mihićevoj kao jaje jajetu. U oba dela priča počinje sukobom dvojice nižih činovnika u kancelariji, koji se prepiru oko izgovora i značenja "učenih" pojmova, a zatim dolazi do fizičkog sukoba kada jedan drugog ošamari, a drugi uzvrati stolicom. Osnovni komični mehanizam je preuzet do detalja - istakao je Čadež u svojoj opsežnoj analizi, pitajući se javno kako je ovakav propust uopšte bio moguć.
Nakon što je Čadežov tekst uzburkao javnost, uprava "Kerempuha" je povukla potez koji mnogi tumače kao direktno priznanje krivice. Samo dva dana nakon izbijanja afere na zvaničnom sajtu ovog pozorišta, uz naslov predstave "Pljuska", tiho je dopisano: "Po motivima drame Gordana Mihića 'Siroti mali hrčki'". Ovo je bio prvi put u punih 28 godina - i nakon više od 150 izvođenja - da je ime pravog autora Gordana Mihića uopšte pomenuto u kontekstu ove predstave. Prvu postavku (1998) režirao je Vinko Brešan, a komad je doživeo čak 125 izvođenja u nekoliko sezona. Obnovu je pre dve godine osvežio i dodatno obradio Željko Kenihskneht, nakon čega je odigrana još oko 25 puta širom Hrvatske.
Sve to vreme Nenad Stazić, bivši visoki funkcioner i potpredsednik Sabora, čije ime već prate brojne političke kontroverze, navodio se kao jedini autor teksta. On i danas oštro negira optužbe za plagijat.
Otkriće ovog plagijata izazvalo je lavinu komentara u kulturnim krugovima, a mnogi se pitaju šta je navelo političara i upravu pozorišta na ovakav potez. Poznati književnik Slobodan Šnajder okarakterisao je ovaj događaj kao veliki skandal, a motive za prisvajanje teksta smestio je u mračni kontekst ratnih i posleratnih godina.
- Pokušavam da dokučim motive... Bili su čvrsto uvereni da niko nikada neće otkriti ovu krađu jer će naprosto prestati bilo kakvi kulturni dodiri Srba i Hrvata. Dosta dugo je to uverenje bilo validno. Čak iako je autor u doba "Kerempuhove" premijere bio živ. Ne samo da je bio živ, taj je čovek jedan od najuspešnijih srpskih dramskih pisaca novijeg doba - izjavio je Šnajder, a prenosi Vreme.
On je na vrlo slikovit način objasnio apsurd tadašnje kulturne politike, koja je radije brisala ime autora nego što bi propustila dobru predstavu:
- Recimo ovako: u sovjetskoj Rusiji ne bi se igrao nemački komad u doba otadžbinskog rata. Pa je onda on, mislim srpski komad, ipak odigran. Našao se način: komad napred, autor stoj! Jer ti, autore, ne postojiš!
Pitanje pravde i autorskih prava
Slučaj flagrantnog prisvajanja dela Gordana Mihića pokrenuo je ozbiljna pravna, ali pre svega moralna pitanja o zaštiti intelektualne svojine na prostorima bivše Jugoslavije. Dok pravnici analiziraju da li je ovde počinjeno i krivično delo, porodica pokojnog Gordana Mihića ima puno pravo da traži pravno zadovoljenje. Ivana Mihić nam je kratko napisala da se ovim slučajem bavi agencija koja štiti autorska prava njenog oca i da se oni neće oglašavati ovim povodom.
Za širu javnost ovo ostaje gorak podsetnik na vremena kada su politika i nacionalne tenzije pokušavali da prekroje autorstvo, zaboravljajući jednu važnu lekciju - velika umetnost, baš kao i istina, uvek pronađe put na površinu, makar za to bilo potrebno i punih 28 godina.